Piše: Snježana Herek/ Foto: Fenix (Petar Tyran) Bez obzira na Alpe i ostale visoke planine i u ostatku ove alpske zemlje nema osvježenja već vlada prava mediteranska klima.  I brojni problemi. Neki dijelovi u zapadnoj Austriji nemaju dovoljno pitke vode i stanovništvo se vodom opskrbljuje uz pomoć cisterna. Naime, suše i sve više temperature koje traju ne danima nego već tjednima utječu, između ostalog, i na podzemne zalihe vode. Mnogi izvori su presušili. I to, ne samo izvori nego i neke rijeke, brojni potoci, pritoci i jezera. Ona koja nisu presušila u opasnosti su da im se to dogodi, ako uskoro na duže ne padnu obilne kiše i temperatura zraka se ne spusti na normalnu ljetnu razinu za ovu alpsku zemlju, u kojoj se i glečeri otapljaju, lijući suze za onim dobrim starim vremenima. Stručnjaci tvrde da  ako se ovako nastavi u mnogim dijelovima Austrije, sve osjetnija će biti nestašica pitke vode. Već sada u brojnim austrijskim saveznim pokrajinama kao u Gornjoj Austriji, Salzburgu, Tirolu, Koruškoj….na stanovništvo se apelira da štede vodu za piće. U Traunkirchenu, mjestu uz prekrasno jezero Traunsee u Gornjoj Austriji gradonačelnik Christoph Schragl pozvao je stanovnike da se kraće tuširaju, ne pune privatne bazene pitkom vodom i njome ne zalijevaju svoje vrtove te ne peru automobile. “Ako se ovako nastavi to će se odraziti na vodoopskrbu stanovnika”, rekao je Schragl dodavši: “Primjetno je da smo došli na naše granice”. Posebno pogođeno sušom je granično područje između Gornje Austrije i Salzburga, te Vorarlberg, gdje u neka mjesta cisterne dovoze pitku vodu. U pokrajini Gradišće također je alarmantna situacija. Takove suše nije bilo više od 500 godina tvrde neki stručnjaci. Jezera su postala male blatnjave lokve, a neka su posve presušila i umjesto kupača sada njima šeću patke. Nastradao je i živi svijet u vodama. Na više jezera i rijeka primjetan je zastrašujući pomor ribe.  I Nežidersko jezero odnosno Niuzaljsko (Neusiedlersee), plitko močvarno jezero u Gradišću od čak 183 kvadratnih kilometara na granici Austrije i Mađarske također se ubrzano isušuje i vodostaj mu je ovih dana došao na povijesno nisku razinu. Ovo među turistima omiljeno jezero, čija je najveća dubina jedan metar, nema prirodno oticanje, a pritoci su mu nekoliko manjih rijeka i rječica, koje također oskudijevaju s vodom. Stoga je sve manje privlačno kupačima, posebice Bečanima, kojima je to dosad bilo “njihovo more”. A kada smo kod Beča i Bečana i oni “stenju” pod teretom suše i visokih temperatura. Livade i šume su se posušile i posmeđile. Ni Bečka šuma više nije ono što je nekoć bila. A i poljoprivredne površine su u jadnom stanju. Predsjednik Bečke poljoprivredne komore Franz Windisch je rekao kako se ne sjeća takove suše kao što je ovogodišnja u austrijskom glavnom gradu, koji je sa svojom okolicom i jedna od inače ukupno devet saveznih pokrajina. “Sve to , kako izgleda, ide u smjeru ekstremnih zbivanja”, naglasio je Windisch. Dodao je kako bi posljedice u poljoprivredi mogle biti katastrofalne. “Berba kukuruza je već propala, mnogo toga je izgubljeno”, napomenuo je predsjednik Poljoprivredne komore Beč istaknuvši: “Naš je problem suša, a ne vrućine. Voda je ta, bez koje se ne može”. S time se slažu i stručnjaci ističući kako je voda vitalni životni resurs i smrtonosna prijetnja svim živim bićima na Zemlji, uključujući ljude. Da li će suše i visoke temperature poput koronavirusa postati naše “novo normalno”, još se točno ne zna. Ono što se znade je da vodoopskrba postaje sve upitnija. Ali i proizvodnja hidroelektrične energije, koju je suša u Austriji, kao i u ostalim dijelovima Europe, već smanjila. Svi s nadom gledaju prema nebu. I meteorolozi, koji su za sutra najavili pogoršanje vremena i kišu odnosno 40 do 60 milimetara oborina po kvadratnom metru u samo 24 sata. Stručnjaci tvrde da sve to neće pomoći, jer je tlo presušeno i stoga ne može apsorbirati svu tu vodu najednom, te će voda otjecati, a moguće su i poplave. To što priželjkuju oni koji upravljaju vodenim resursima je da kiša pada više dana u normalnim, a ne katastrofalnim količinama, kako bi se i žedna zemlja konačno mogla napiti vode. Fenix-magazin/MD/Snježana Herek Read the full article