Baja Mali Knindža  održao koncert na TaŔu
Ovo je vrh moje karijere, nema dalje! NeÅ”to u tom stilu poruÄio je novinarima Ā pred izalzak na scenu Baja Mali Knindža koji je sinoÄ nastupio pred prepunim TaÅ”em. PoÄeo je koncert sa pesmom āPevaj Srbijoā (Pevaj Srbijo, zemljo junaka, Pevaj Srbijo, zemljo bitaka, pevaj Srbijo, silnije, jaÄe, pevaj Srbijo, kad ti se plaÄe), a zatim nastavio da niže pesme, koje je publika horski pevala sa njim uz uzdignute ruke i aplauze. Na repertoaru je bilo 50 pesama. āI sve su to moje autorske pesme, ima možda dve koje nisu, ali su od mog brataā, rekao je Baja za medije dodajuÄi da nije planirao da peva āRaÄuā, āDanijeluā i neke druge pesme s kojima je krÄio (treba li reÄi āuspeÅ”noā) autorski i pevaÄki put.
Ali zato su se Äule āStari bagrem", "Tamara", āPrepelice", "Volela me kao druga", "Samo je moj stari znao" i mnoge druge pesme koje je izveo u odliÄnoj atmosferi. Prolomio se TaÅ”majdan od oduÅ”evljenja kada je uz pratnju trubaÄa zapevao "Morem plovi jedna mala barka"... U susretu sa novinarima, a i tokom koncerta prisetio se Baja da je pre 30 godina pevao na istom mestu kao gost na koncertu āRiblje Äorbeā. Družio se, kaže, sa Borom ÄorÄeviÄem za kafanskim stolom i na salvetama beležio pesme: āJa mu kažem āAl sam sinoÄ kitio trubaÄeā, a on odmah doda: āda duvaju u trube Å”to jaÄeā. Tako je nastala i āCelu noÄ i celi dan, svirajte mi ÄurÄevdanāā. Na pitanje od najdražoj pesmi iz njegove karijere rekao je da je to āBožiÄ jeā jer ga ona asocira na njegovu babu Smilju koju je voleo najviÅ”e.
Na koncertu na TaÅ”u bilo je i poznatih javnih liÄnosti kao Å”to su narodni poslanik Vladimir ÄukanoviÄ, predsednik āSrpske desniceā MiÅ”a VaciÄ, predsednik Slobodne Crne Gore Vladislav DajkoviÄ... Lepi MiÄa je sedeo za stolom sa Tamarom ÄuriÄ, a tu je bio i njen bivÅ”i deÄko Dejan PaliÄ Makarona. Negde na oko polovine koncerta u VIP zoni pojavio se i direktor RTS-a Dragan BujoÅ”eviÄ i poÄeo da uživa u koncertu zajedno sa dvojicom mlaÄih novinara RTS-a koji se nisu ustruÄavali da stojeÄi pored Å”efa i glasno zapevaju i podignu ruke.
Tekst i foto: MomÄilo Karan











