#hekata

UFOMAMMUT - ECATE (2015)

Prekrasnog naziva, ovaj album talijanskih doom majstora inspiriran je, ili barem nazvan, prema božici Hekati. Ovo ktonsko iliti podzemno božanstvo štovalo se u antici, ponajviše u maloazijskim kultovima.

To je božica koju se naziva trostrukom božicom (triple goddess), a u New Age religijama se povezuje uz tri faze života – mlado, zrelo i staro doba. Hekata se u antičkoj umjetnosti prikazivala kao mlada žena, najčešće gola te kao trostruko biće (s tri tijela). Jedna od figura bi najčešće na čelu nosila mladi mjesec, simbol novog života i noći, odnosno preporoda nakon smrti, ako možemo tako protumačiti. Također, Hekata je prikazivana i s bakljama koje su pokojniku trebale osvijetliti put u podzemlje, pa tako Hekata u povijesti umjetnosti postaje i Hekata lucifera, odnosno svjetlonoša. Kao podzemno božanstvo, vezuje se uz pogrebne običaje  ali i uz podsvijest, odnosno svijet snova i noćnih mora. Djelovanje ove noćne božice najavljivao je pseći lavež, pa su je često prikazivali u pratnji pasa.

Više o Hekati u povijesti umjetnosti na: https://www.academia.edu/s/94eb6876f4/limc-hekata-prijevod

A sada na Ufomammutov album:

Iako je izdan još 2015. godine, nije nikad kasno za recenziju. Čak naprotiv, uvijek ću se vraćati starijim albumima kako bih im se dublje posvetila. Ecate je talijanizirani naziv za božicu Hekatu, a istoimeni album se otvara s naslovom “Somnium” – lat. san. Sam naziv je očito promišljeno odabran, jer, kako je ranije objavljeno, Hekata svojim noćnim djelovanjem upravlja snovima i noćnim morama.  “Somnium” započinje meditativnim introm koji prožimaju distordirani zvukovi, zujanje tranzistora i svemirskih letjelica, a uz primitivni bubanj se meditacija pretvara u agresivne zvukove ništavila. Prisutne su natruhe ljudskog govora i buke nalik zavijanju mase prokletih duša. Distorzirana gitara koja bruji uz bubanj I kontinuirani tranzistorski kaos. Meditacija se nastavlja...Pola sekunde tišine. Tada glavnu riječ preuzimaju masni riff i bubanj, uz povremenu pratnju ljudskog glasa kao s televizijskih prijenosa političkih govora ‘60-ih. Povremene zavijajuće duše. Povremeni efekti svemira. Smirivanje. Usporavanje. Prašenje činela. 

Prisutna je konstantna promjena, uz suptilne prijelaze.”Somnium” sad vode bubanj s plemenskim ritmom i prigušeni gitarski riff. Pojavljuje se novi zvuk, napjev izobličenih vokala, melodičan i poput šapta. Vraća se meditativna linija, koja se pretapa u agresivnu dionicu s efektima koji warpaju zvuk i s konstantnim riffom, izobličenim krikovima i postojanim bubnjem kao najstabilnijim elementom koji stvar drži u cjelini. Sve se u jednom trenutku prekida s fadeanjem. 10 minuta prošlo je brzo kao 3.

“Plouton” – Pluton je rimski bog podzemlja, a Ufommamut ponovno tematski odabire nazive za svoje skladbe. Gitarski riff uvodi stvar, zvuk se prepoznatljivo warpa, a vokal kratko uvodi nove elemente. Bubanj drži ritam, efekti ne prestaju, a zvukovi koji daju pečat svemu su poput zvukova uzlijetanja aviona ili paljenja strojeva. Drži se konstantna agresivna ravnoteža svih instrumenata te se jedva može razaznati vokale. Vokal se prekida i počinje instrumentalni dio koji se postepeno ubrzava dok sve skupa ne utihne.

“Chaosecret” započinje laganim udarcima po bass bubnju i činelama, koje nadopunjuju efekti, stvarajući osjećaj vožnje kroz svemir i svijest. Lagana mikrofonija nagoviješta novi dio stvari: uvodi se distordirani vokal, koji gotovo zvuči kao ženski, i kao da je snimljen unatrag, instantno me podsjećajući na Lynchevske momente istraživanja snova i podsvijesti. 

Sve zvuči kao težak san. Bubanj je nepromjenjiv, riff također. Vokal prati harmoničnu liniju, a efekti su pritajeni i postiže se dojam kao da glazbu slušamo iz unutrašnjosti međusvemrske letjelice. Tek nakon 5 minuta se gitara čini glasnijom, a bubanj agresivnijim, nametljivijim. Zvuk je postao čišći i prizemljeniji. Vraća se vokal koji podsjeća na onu stranu svijesti koja se uvijek probija, čak i kroz najrazumnije trenutke.

Novi moment, kao skroz nova stvar - bubanj postaje masna pratnja gitarskom riffu koji priziva želju za viskijem i guranjem pred binom. Svaki dio djeluje neizmjerno jednostavnim jer su nepogrešivo usklađeni. Sveprisutni efekt svemirskog pištanja ne posustaje. Vokal dere paralelno s gitarskim riffom. Prekrasan riff s manje distorzije, do boli je jednostavan ali svemu pridaje neki nostalgični prizvuk. Bubanj uvodi prijelaze koji najavljuju njegovo odustajanje i monumentalan završetakj.

“Temple” se nastavlja na smetnje s kraja “Chaosecreta”. Usporeni riff popraćen je teškim bubnjemi  mumljanjem vokala, poput govora političara iz konzerve. Pauza za uhvatit zrak. Dok zvuk lagano krči, bubanj mazi činele. Ulazimo u ritmičku mazaonu, polaganu, a tešku i mučnu. Sve se stišava osim distorzije. Uključuje se sanjivi vokal, a zatim i bubanj. Povremen dodatak ogrezlog vokala prekida meditaciju koju induciraju instrumenti. Tihi trenuci u kojima bi ritam trebao biti u fokusu popraćeni su distorziranom gitarom koja nikad ne spava. Kaotični trenuci, koji jesu ritmični ali toliko slojevito nabacani, prekidaju se probijanjem vokala. 

“Revelation”, udarnog imena koje nesumnjivo podsjeca na Stari zavjet, stvar je koja počinje - pogodite – efektima koji podsjećaju na zvuke svemira. Ambijentalni intro ubacuje nas u trans, a klavijatura je također pod utjecajem svemirskih rippling smetnji. Gitarski akord se pojavljuje niotkud, a zvuči gotovo akustično. Nameće se i pridružuje zvucima svemira.

Vokal, šapat, kao zvuk misli unutar glave. Tišina. Savršena introspekcija.

“Daemons”: demoni, progone nas u snovima, ono su po čemu ćemo zapamtiti album. Stvar se uvodi krasnim riffom, kojem se priključuje bubanj koji prati ritmičku liniju gitare. Agresivna simbioza koja repetitivnošću stvara ovisnost. Smiruju se, a priključuje im se svemirski efekt, koji je sveprisutan na albumu i igra se sa psihom. Zajedno, spajaju se s gotovo crkvenim vokalom. 

Očekujem nešto novo. I dobijam novo. Bubanj razbija ujednačenost, a pojavljuje se i "političar iz konzerve”. Bubanj uvodi skroz novu dionicu te uništava činele i snare. Sve se povezuje u jednu bučnu masu, a tada se sve naglo utišava osim gitare. Distorzija vodi glavnu riječ. Njen solo trenutak prekinut je uključivanjem bubnja i efekata na klavijaturi. Vokal koji zaista zvuči demonski vrišti u borbi za glavnom riječi, i uspijeva se probiti kroz tešku distorziju.

Trenuci mira se izdužuju i polako warpaju efektima, a onda se počne voziti svemirsko-klavijaturnim zvukom. Nakon duge vožnje, osjeća se zasićenje i zamor, kao nezaustavljiva instrumentalna linija. Bubanj i klavijatura se utišavaju. Ostaju samo screechanje, mikrofonija i klavijaturni efekt. Klavijatura svira nježnu melodiju kao sablasnu uspavanku u vječni san. Efekti svemira su i dalje tu, dok se sve polako utišava i ostavlja slušatelja s osjećajem kao da ga je pregazio čitav svemir.