#ekskluzivno

O tome je u nastavku intervjua prezentirala i slijedeće objašnjenje: “Svi znamo da su Al Kaida i Taliban terorističke skupine koje je kreirala Amerika i mi o tome imamo veoma mnogo čvrstih dokaza, a moj rahmetli otac je bio osoba koja je, u svojstvu predstavnika jednog iskrenog sistema, stala naspram takvih terorističkih skupina. Oni zasigurno nisu bili sretni što je moj otac stao naspram takvih terorističkih skupina, baš zbog toga što su te skupine njihovih namjera djelo. Oni su te skupine kreirali s ciljem pokretanja rata na Bliskom istoku (Zapadnoj Aziji).”

 Zaynab Soleimani je u nastavku pojasnila i srdžbu Trumpove administracije i američkih zvaničnika prema aktivnostima njenog oca protiv terorističkih skupina IDIL i Al Kaida: “Oni su te skupine (Al Kaidu i IDIL) koristili za nanošenje štete drugim ljudima, za uzurpaciju njihovih kuća i njihove imovine. Oni nisu bili sretni, jer je moj otac stao naspram tih terorističkih skupina i uništavao ih je gdjegod je stigao.”

Ona je u nastavku, ukazavši na dio otkrića utemeljitelja međunarodne neprofitne organizacije Wikileaks o podršci Amerike Al Kaidi i drugim terorističkim skupinama, istakla: “Kao što već znamo, utemeljitelj Wikileaks-a, Julian Assange, otkrio je jedan e-mail u kojem je Jack Sullivan (savjetnik u američkom ministarstvu vanjskih poslova u doba Obamine administracije) potcrtao: ‘Al Kaida je u Siriji s nama’. Assange je zbog otkrivanja tih činjenica danas izolovan i lišen slobode. On je otkrio da je Amerika kreirala tu terorističku skupinu i osobe koje masakriraju nedužni narod. Životi nedužnih ljudi u njihovim rukama su samo igračka.”

Kćerka bivšeg komandanta Snaga Qudsa Čuvara Islamske Revolucije Irana je o snaženju nacionalnog jedinstva iranskog naroda posle atentata na šehida Soleimanija kazala: “Obavljanje molitve povodom dženaze i ukopa mog rahmetli oca u Iranu i Iraku ubraja se među posebne historijske događaje na ovom dijelu svijeta. Svjedočili smo prisustvo velikog broja ljudi na ulicama, ljudi ispunjenih tugom i srdžbom, ljudi koji su očekivali osvetu za atentat, ljudi koji su sve to osjećali znajući šta je sve general Soleimani učinio za njih i znali su zbog čega je Trump zapovjedio ubistvo moga plemenitoga oca.”

Naglasivši da će put generala Soleimanija biti nastavljen, njegova kćerka je naglasila: “Amerika je mislila da će ubistvom moga oca sve biti okončano samo zato što su ubili generala Soleimanija i svu onu snagu Bliskoga istoka koju je personificirao. Međutim, potpuno su se prevarili. Oni nisu vidjeli srdžbu iranskog naroda, nisu vidjeli suze u očima ovog naroda pa im ja moram reći da general Soleimani ima cijelu jednu vojsku naroda koji će se Trumpu osvetiti za njega. Ovo nije kraj generala Soleimanija već njegov početak.”

Zaynab Soleimani je potom dodala: “Hiljade je ljudi poput generala Soleimanija spremnih da se bore poput njega pa i odlučnije od njega. To je naša snaga. Naš narod je ujedinjen i odlučan u istrajnosti naspram takvih opasnih sila.”

Upitana da prokomentira nastojanja američkih zvaničnika da šehida Soleimanija predstave teroristom, kćerka ovog plemenitog šehida je odgovorila: “Slika moga oca koju su oni nastojali predstaviti u javnosti nema nikakve sličnosti sa stvarnošću. Moj otac je u našoj kući nama bio samo plemenit otac – otac koji je čitao veoma mnogo knjiga. On je bio čovjek koji je studirao i na koncu radio kao univerzitetski profesor, a jedini cilj kojemu je težio bio je oličen u njegovom neumornom nastojanju da svijet pretvori u sigurno mjesto za djecu.”

Potom je naglasila: “U Siriju je otišao da se bori za oslobođenje i sigurnost napaćene djece u toj zemlji. Borio se da sirijski narod bude siguran i da živi u sigurnosti. S obzirom na sve to, kako moj otac može biti osoba koja uopšte i pomišlja na ubijanje naroda Amerike i Evrope?! On je njih spasio iz ruku IDIL-a. Za njih se borio. On je pomogao narodu Jemena koji je patio od gladi… Moj otac se borio za sve, borio se kako bi svijet pretvorio u sigurno mjesto i ja mislim da će historija donijeti najbolji sud o stvarnoj slici moga oca i svemu onome što je učinio.”

Kćerka šehida Soleimanija je u nastavku razgovora ukazala na nemoć Amerike da neutralizira planove generala Soleimanija za borbu protiv terorizma, te je potom dodala: “Oni nisu mogli učiniti ništa naspram aktivnosti moga oca. On je uništio njihove planove i zbog toga su bili posramljeni. Osjećali su sramotu zbog toga što je moj otac porazio i uništio sve njihove planove. Oni su moga oca ubili iz mnogo razloga.”

Zaynab Soleimani je pojasnila: “Željela bih američkim vojnim licima postaviti pitanje: iz kojeg razloga i zbog čega su prisutni u Iraku? Koji je razlog njihovog prisustva u Siriji? Šta žele postići, šta ih to privlači i zbog čega Amerika svoje vojne trupe šalje u te nezavisne države? Oni bi, sigurna sam, na ta pitanja odgovorili da žele uništiti IDIL u tim državama. Međutim, mi sami znamo da su upravo oni stvorili IDIL. Oni govore da u tim državama žele uništiti IDIL, a mi dobro znamo da su oni kreatori IDIL-a. Oni nedužne vojnike šalju u ralje smrti. Oni svoje vojnike šalju da ginu u borbi protiv nečega što su sami stvorili. Njima nisu bitni ni životi njihovih vojnika. Po srijedi je jedna igra u kojoj oni nešto stvore, a potom svoje vojnike šalju da unište to nešto što su oni stvorili. Oni misle samo na moć, na novac, na uticaj i sve ono što se nalazi u tim državama. Oni žele samo naftu.”

Ona je u ovom intervjuu rekla: “Trump je izdao naredbu o ubistvu moga oca, a Bajden ga je u tome podržao. Prema tome, nema nikakve razlike između Trumpa i Bajdena. Bajden je s bivšim američkim predsjednikom, Barakom Obamom, zastupao isto mišljenje dok su bitno uticali na formiranje terorističke skupine IDIL. Koja je to razlika između Trumpa i Bajdena? Šta bi se to moglo promijeniti? Njihove misli su iste i među njima nema nikakve razlike. Nama su oni isti i među njima nema razlike. Mi imamo problem s politikama američke vlade i to se neće promijeniti. Trump i Bajden su slični jedan drugom, zastupaju ista mišljenja i nijedan od njih nije bolji od onoga drugog.”

Ona je u drugom dijelu intervjua kazala slijedeće: “Moj otac je odlično i odlučno izvršavao svoje dužnosti i to je rasrdilo Ameriku. I sami ste svjedoci da svi američki planovi i projekti na Bliskom istoku bivaju uništeni i da svaki pokušaj Amerike da na bilo koji način zada udarac Iranu biva suočen s porazom. Zašto? Zato što je moj otac bio spasilac potlačenih. Moj otac je, zaista, bio jedan spasilac. On se nije borio samo za svoju zemlju nego i za sve druge zemlje. Moj otac se nije trudio spasiti samo Bliski istok nego je svoj trud ulagao za dobrobit i svih drugih regija. On je porazio IDIL. On je zbog svih stanovnika regije ratovao protiv IDIL-a. On čak nije želio ni da evropski narodi ispaštaju zbog tog opasnog virusa koji se zvao IDIL, a koji je sebe proglasio Islamskom državom. On nije ratovao samo za Jemen, Siriju, Liban, Iran i Irak nego za sve narode. Moj otac je protiv IDIL-a borio se do poslednjega daha. Znao je da je put kojim ide opasan i da bi mogao poginuti. Moj otac je itekako bio svjestan toga, ali pred njima nije osjećao ni trunku straha. Naprotiv, oni su se tresli od straha pred njim i dobro su znali kako on djeluje i reaguje.”

Zaynab Soleimani je dodala: “Nakon ubistva moga oca Amerika je umislila da je sve zaustavljeno. Mislili su da je sve gotovo samo zato što su oni ubili generala Soleimanija, zato što su ubili tu snažnu osobu Bliskog istoka, ali prevarili su se. Grdno su pogriješili pomislivši da će zbog ubistva generala Soleimanija sve stati. Naprotiv, ovo je tek početak puta.”

Kćerka šehida Soleimanija je o šehadetu istaknutog iranskog nuklearnog naučnika, Mohsena Fakhrizadeha, koji se dogodio prije nekoliko sedmica, rekla: “Oni su ga bez griže savjesti ubili pred njegovom suprugom. Kako su se oni uopšte osmjelili doći u našu zemlju i naš narod ubijati po ulici?”

Kćerka armijskog generala Soleimanija je o svojim budućim planovima nakon šehadeta njenog čestitog oca kazala: “Moj program i moja namjera je da moga oca predstavim svijetu. To je moja obaveza. Moja sudbina je da istinsko lice generala Soleimanija predstavim svijetu. O mome ocu ću napisati i knjigu. Mnogo je knjiga na engleskom i drugim jezicima koje nisu potpune. Ja želim svijetu pokazati pravo lice moga oca, a ne ono lice moga oca koje je svijetu pokušao predstaviti Trump.”

Dr. Saadollah Zarei

Dr. Saadollah Zarei, univerzitetski profesor i istraživač je u tekstu o rezultatima američkih izbora napisao: Thomas Friedman, poznati kolumnist New York Timesa ima teoriju o nedavnim izborima u SAD-u koja je potpuno u skladu s onim što se ovih dana događa u toj zemlji. Friedman je napisao: „Više dana nakon američkih predsjedničkih izbora, iako još ne znamo konačne rezultate, zasigurno znamo da su SAD na ovim izborima doživjele poraz.“ On je dodao: „Trumpov poraz na izborima u SAD-u poraz je jednog „posebnog razdoblja“  intenzivnog neprijateljstva SAD-a prema Iranu i svijetu“, stoga se taj poraz smatra specifičnim trenutkom u američkoj političkoj historiji u odnosu na Iran.  

Trump je u međuvremenu tvrdio da je uspio obuzdati Iran, pozivajući se na politiku "maksimalnog pritiska", pa čak i obećao da će Iran prihvatiti ponovne pregovore prvih dana nakon njegove ponovne pobjede. Stoga je poraz Donalda Trumpa ujedno i neuspjeh američke vanjske politike u "posljednje četiri godine", a to znači da je Iran pobijedio u rivalstvu, jer arhitekt politike maksimalnog pritiska napušta teren, dok se njegov protivnik još uvijek bori i ostaje na bojnom polju.

Očito je da to ne znači dobrodošlicu Bidenu, jer se on u neprijateljstvu prema Iranu ne razlikuje puno od Trumpa. U tekstu kojeg je poslao CNN-u, Biden je naglasio da politika maksimalnog pritiska nije uspjela Iran baciti na koljena i da k tome treba pridodati inteligentne sankcije! Također treba napomenuti da su u toku proteklih 41 godinu demokrati nametnuli najviše sankcija Iranu.

O uvjetima napredovanja SAD-a i pitanju Irana postoje činjenice među kojima ću na najvažnije ukazati u nastavku:

1. Tokom Trumpove ere američki pritisak na Iran dosegao je maksimum, i opseg tog pritiska također je utjecao na bilo koju stranu osobu ili tvrtku za koju se sumnjalo da sarađuje s Iranom, pa su stoga bili blokirani mnogi putevi ulaska ili izlaska robe iz Irana. Trumpov poraz na drugim po redu izborima vrlo je važan za Iran u smislu poraza jednog dijela američke antiiranske politike i može se smatrati velikim postignućem.

Tu je i činjenica da su Sjedinjene Američke Države suočene s najslabijim razdobljem svoje vladavine, dok mnoge zemlje koje trguju s Iranom više nisu, kao prije, spremne prihvatiti diktirane naloge Sjedinjenih Država, a druge zemlje mogu iskoristiti neuspješnu situaciju SAD-a za unosnu trgovinu s Iranom i mobilizirati za to sve svoje kapacitete.

2. Nakon nekoliko desetljeća, ovo je prvi put da „izborne rasprave“ u SAD-u neće završiti s krajem izbornog razdoblja.

Iako je Trump poražen, njegovi su glasovi porasli u odnosu na prethodno razdoblje. To znači da se stari Biden već sad suočava s jakom opozicijom koja ima snažnu socijalnu bazu i "značajne glasove", i ta će činjenica poljuljati i oslabiti buduću američku administraciju.

3. Povećani odziv naroda na ovim američkim izborima bez presedana u dva posljednja desetljeća odražava uzbuđenje koje je zahvatilo  američko društvo. Porast glasova na američkim izborima 2020. nije znak rastuće popularnosti Demokratske i Republikanske stranke. Ponašanje obje strane i njihova sklonost nasilju ukazuju na to da je američko društvo postalo "polarizirano društvo", a socijalne napetosti između dva pola će se povećavati, dok će ekstremistički elementi s obje strane pokušati regrutirati istomišljenike u vladajućem aparatu s ciljem provedbe svojih sve stresnijih ciljeva.

4. Trump će napustiti predsjedničku poziciju, ali „trumpizam“ će ostati u američkom društvu.  Trump je postao simbol remećenja situacije i kršenja normi, pravila i protokola, i tim je modelom ponašanja uspio pobijediti na izborima 2016. godine, a na izborima 2020. dobio je jedanaest miliona glasova više u odnosu na prethodno razdoblje.

U međuvremenu Trump, više nego što svoje glasove duguje podršci Republikanske stranke, duguje ih „narodnom valu 3. novembar“. Prema tome, ne izgleda nevjerojatno da će Trump nagovoriti svoje pristaše na formiranje nove stranke, pogotovo jer je uznemiren zbog Republikanske stranke koja mu se nije pridružila nakon što je pokrenuo pitanje raširenih prijevara od strane nekih lokalnih administracija, što je Trumpov sin oštro kritizirao.

Može se predvidjeti da će se iz struje koja je nastala tokom posljednjih izbora oko Trumpa formirati jedna zvanična struja, koja bi mogla biti usredotočena na Donalda Trumpa i njegovu porodicu, ili bi čak mogla biti i bez njih, iako će vjerojatno u fokusu biti Trump. Formiranje "treće struje" u Sjedinjenim Državama oslabit će status obje tradicionalne stranke. Doduše, prerano je da donosimo zaključke o budućnosti te struje.

5. Pobjeda Joea Bidena od početka se dovodi u pitanje Trumpovim tvrdnjama. To znači da su mnogi unutar američkog društva skeptični prema ispravnosti izbora i valjanosti glasova registriranih za Bidena, čemu su se čak i snažno usprotivili. Bidenova pobjeda u principu uvlači u igru sudske dužnosnike i Vrhovni sud. Iako su suci tog suda naklonjeni Trumpu u omjeru 6 prema 3, na kraju su, radi američkih interesa, potpisali pobjedničku kartu njegovog suparnika. Joe Biden, osim što neće imati lak put do svog položaja, neće se suočiti s lakim uvjetima za vođenje zemlje. To znači da će se Demokratska stranka i sam predsjednik suočiti s ozbiljnim izazovom tokom četverogodišnjeg razdoblja, što će, htjeli-ne htjeli, neizbježno oslabiti američku frontu van zemlje. SAD već se sad suočavaju s nizom razornih problema; oštrim padom prihoda, rastom američkog domaćeg duga na više od tri biliona američkih dolara, neurednom zdravstvenom situacijom koja zahtijeva investicije od najmanje jednog biliona američkih dolara; turbulentnim stanjem okoliša, što, prema Bidenu, zahtijeva više od 1.000 milijardi dolara, dok će sve veća nezaposlenost Bidenu jako otežati upravljanje vladom, a unutarnji sporovi i optužbe o njegovoj kompetentnosti otežat će mu posao. Stoga možemo reći da će u Bidenovoj eri okruženja koja su bila poprište američkog intervencionizma biti mirnija, što može stvoriti nove mogućnosti, posebno za front otpora u našoj regiji.

 6.  Ako Trumpov poraz, na temelju onoga što je rečeno i, prema riječima Thomasa Friedmana, smatramo porazom Sjedinjenih Američkih Država, Irancima će taj poraz zasigurno biti ugodan. Nedavni poraz SAD-a Jemenci vide kao "saudijski" poraz, baš kao što i za Palestince Trumpov poraz znači poraz Netanyahua i neuspjeh antipalestinske politike u obliku stoljetnog dogovora, ili aneksije Zapadne obale, ili transfera ambasada iz Tel Aviva u Bejt-ol-Mukades (Jeruzalem). To je važno. U Libanu poraz Trumpa znači poraz američko-saudijske fronte aktivne u toj zemlji.

Poraz ubice generala Sulejmanija posebno se smatra dobrim rezultatom za Irance. S jedne strane, ovaj neuspjeh daje Iranu priliku da iskoristi propale i uznemirene Sjedinjene Američke Države kako bi planiranjem uklonio trenutne pritiske, a s druge strane neuspjeh Trumpove politike "maksimalnog pritiska" na Iran smanjuje povjerenje novog američkog povjerenstva. To će stvoriti bolju situaciju za Iran na međunarodnoj sceni.

HAFIZ HISAMOVIC

Događaj prije 40 godina, koji je ostavio značajnog traga u odnosima Irana i Amerike. Brojni stručnjaci vjeruju da je u tom događaju Iran bio pobjednik, a budući  američki pristupi Iranu posljedica su njihovog poraza od Irana  rezultatom 3:0 u toku tog važnog i historijskog događaja. Čak i ponovne i jednostrane sankcije koje je Trump uveo Iranu, kao i mnoge druge mjere, proizlaze iz osjećaja poniženja kojeg je velika Amerika okusila od Iranaca prije 40 godina. 

 Mjere Amerike protiv iranske nacije prije pobjede Islamske revolucije Irana, 1978. godine, i brojna miješanja u iranska pitanja, koja su započela antinarodnim pučem 19. augusta 1953. godine, nastavili su se do razdoblja nakon pobjede Islamske revolucije, koju je predvodio imam Homeini. To nakon iranske islamske revolucije više nije bilo prihvatljivo iranskom narodu.

Opće je poznato da su Amerikanci uoči pobjede revolucije poslali generala Huysera u Iran, gdje je on radio na planu državnog udara pod nazivom „ kiretaža“, te je nastojao da od grupe vojnih snaga napravi jednu pučističku jedinicu, i rekao kako je moguće da u tom državnom udaru bude ubijeno 10 hiljada stanovnika Teherana, ali da to nije velika cijena za spas od jedne antiameričke revolucije.

U periodu prije 1379. solarne godine (2000.god) ponekad su se u Latinskoj Americi i Aziji, te ponekad u Africi odvijale akcije protiv američkih ambasada i diplomatskih misija, ali su ih uvijek provodile ograničene skupine koje su koristile oružane metode, i nisu imale nikakvu poziciju među svojim narodom ili vladom; nekad su to bile ljevičarske, a ponekad nacionalističke skupine u zemlji koje su, koristeći oružje, prijetile američkoj ambasadi ili diplomatskim misijama.  

Razlika između zauzimanja američke ambasade u Teheranu 4. novembra 1979. i prethodnih događaja bila je u tome što to nije bila oružana akcija i što su mladi, posebno „Motalebegaran“ krenuli da se, na temelju pravednog ideala, suprotstave zavjerama koje su Amerikanci provodili protiv njihove nacije. To je bila milionska masa, a ne jedna oružana grupa. S druge strane, u Iranu je postojalo jedinstvo i integritet na razini vlasti i naroda u odobravanju studenata muslimana koji su slijedili Imamovu liniju, i za razliku od prethodnih slučajeva protiv Amerike, koji su se odvijali u drugim zemljama, ova nacionalna akcija Iranaca odvijala se na dvije razine, i na razini vlasti, i na razini naroda. Zbog toga su se Amerikanci u rješavanju tog pitanja suočili s brojnim poteškoćama.

Ovoga puta se jedna nacija našla uz ovaj slučaj i zbog toga Amerikanci nisu mogli koristiti vladine poluge; stoga su bili prisiljeni poduzeti vojnu akciju 24. aprila 1980, otprilike šest mjeseci nakon zauzimanja „špijunskog gnijezda“, koja opet na kraju nije dala rezultata. Operacija „Orlova kandža“ u Iranu, poznata i kao „operacija Tabas“, ime je vojne akcije koju su provele Delta snage vojske Sjedinjenih Američkih Država s ciljem oslobađanja Amerikanaca koji su se nalazili u ambasadi Sjedinjenih Država u Teheranu. Američko pribjegavanje vrlo nasilnim mjerama ne samo da nije pomoglo da se problem riješi u njihovu korist, već su Amerikanci na kraju bili prisiljeni da se okrenu pregovorima, i tako je došlo do pregovora.

Nakon toga su na istoj osnovi formirani Alžirski pregovori, i na koncu su Amerikaci, prihvaćajući niz obaveza i dajući niz obećanja, koje su, kao uvijek, pogazili, potpisali papire koji su sadržavali njihove obaveze i uspjeli da, nakon 444 dana, oslobode te taoce, odnosno, u pravom smislu riječi, svoje špijune. Amerikanci su na kraju bili prisiljeni da daju poen kako bi mogli povesti svoje špijune, i na koncu nisu uspjeli preuzeti svoju ambasadu i uspostaviti diplomatske odnose s Iranom, što je bila rijetka pojava.

Iranci vjeruju da, ako ne bi bilo zauzimanja američke ambasade, Amerikanci bi nastavili isti odnos prema Iranu kakav su započeli od konferencije u Guadeloupi i afere Eisenhower, s tom razlikom što bi Sjedinjene Države tim antiiranskim akcijama lakše zapovijedale putem svoje ambasade. Prema tome, zatvaranjem američke ambasade, stožer američke zavjere se udaljio od Teherana, te je njegov utjecaj postao ograničen, i tako su buduće zavjere Amerike, pošto više nisu imali ambasadu u Teheranu i nisu mogli izbliza upravljati zavjerama, doživjele poraz.

Sada, nakon 40 godina, oči su uprte u izbore 3. novembra, i iako ne postoji nada u promjenu temeljnog pristupa američkih predsjedničkih kandidata prema Iranu, poraz Trumpa značio bi još jednu potpunu pobjedu u korist Irana. Jer, Iran koji se trebao, uz „majku sankcija“, raspasti za nekoliko mjeseci, i dalje stoji postojano, no uzročnik sankcija više neće biti na vlasti. Ako Trump izgubi na izborima, može se reći da je Iran pobijedio s 3 prema 0,  ali ako pobijedi Trump, Iran i Amerika su izjednačeni, jer su oboje odolijevali do 90. minute, i nisu dobili gol.