Htjeli ste na godišnji odmor, na neku egzotičnu destinaciju. I kad idete na odmor, želite doživjeti taj dio svijeta kao lokalac, ne želite više biti turist. Želite upoznati lokalne običaje i tradiciju, jesti hranu na cesti ispred placa, zaviriti u kuću jedne prosječne obitelji, naučiti kako se naručuje “jedno hladno pivo”, želite se stopiti s masom i ne želite da za vama viču “hej gringo, maj frend”. Ali kad ste pogledali na listu preporučenih i obveznih cjepiva za taj dio svijeta, shvatili ste da ćete vjerojatno lagano flourescentno isijavati od količine primljenih antitijela, što će otežati vašu protuturističku mimikriju.
Primjećujem osip po tijelu, crveni otočići, tu ti tamo spojeni u veće crvene mrlje. Pomislim okej, tu sam tek dva tjedna, uvijek je vruće, možda se pretjerano znojim pa koža ima neku svoju reakciju. Ali uz to se i osjećam malo slabije. Ne osjećam se jako bolesno, ali ne osjećam se ni stoposto zdravo. Zadnji put su te dvije stvari došle u kombinaciji kad sam pojeo onu odstajalu tunu, osip i nezdravi osjećaj. Razmišljam što sam pojeo u zadnjih dan dva, i od čega bi mi sve moglo biti loše. Osip se širi sljedeći dan i crvene mrlje postaju izrazitije, osjećam se i pomalo malaksalo, kao da imam temperaturu, teško je ustvari reći koliku temperaturu imaš kad vani svaki dan uprži na +35 stupnjeva. Vjerojatno dnevni prosjek za Salvador u ovo doba godine. Možda nije samo od hrane, možda je nešto ozbiljnije? Bez naprezanja sljedećih dana, puno tekućine, čaja, i puno voća. Pričam s Cezarom, mladim likom koji radi na recepciji, netko mi je spomenuo da je i on bio nešto bolestan prije koji tjedan. Cezar se smije, kaže - Ma to ti je zika, ne brini. Proći će. Ne znam ništa o toj ziki. Idem guglati, tražim šta ima. Aha zika ovo, zika ono, chikungunya, bla bla bla. A dobro, zika, sad znam da se to što imam zove zika. Dnevno društvo za razgovor, kuharice iz vegetarijanske kuhinje, mi objašnjavaju sve detalje o ziki. Sad je sezona zike, kao i svake godine, i ovdje, na jugu El Salvadora, svatko dobije ziku par puta u životu. Piješ puno tekućine, odmaraš, kupaš se u moru, kažu da to pomaže. Još jedna prednost života na plaži. Prati te sitna temperatura, malaksalost, možeš ići doktoru da ti da nešto da ti bude lakše. S obzirom gdje jesam, odlazak doktoru, kojeg ionako ne volim, bi samo pojačao muke. Da li je moguće da je nešto drugo, a da nije zika? Je, naravno da je moguće, ali simptomi su toliko jasni da se ne moram upuštati u špekulacije o nekim rijetkim bolestima. Tek je drugi dan osipa i očekujem zikin udarac.
Dani prolaze, a ništa. Nakon tjedan dana, stanje se lagano popravlja, osip se lagano gubi. Jedino što me sada boli su zglobovi, kao da imam upalu zglobova. Boli kad se krećem i kad hodam. Bilo je puno strašnijih bolova u životu. Cure kuharice mi objašnjavaju da zika nekad može udariti jače, nekad slabije, ovisi o imunitetu osobe. Izgleda da je mene udrilo slabije, neće na zagorsku krv valjda. Upala zglobova označava završnu fazu zike. Uspoređujem simptome zike s našom klasičnom gripom, intenzitet boli kod zike je otprilike jedna trećina boli kod gripe. Bio sam spreman i na puno gore. Još koji dan i vraćam se u potpunu normalu, zdrav, kao i prije. Tek nekoliko tjedana kasnije, moja ekipa iz Hrvatske mi javlja sve o toj zloglasnoj ziki, epidemiji zike i alarmantnom stanju na svjetskom nivou. Ne razumijem. Prednost života na drugom kraju svijeta, daleko od interneta, je i izopćenost iz klasičnih medija informiranja. Čemu panika? Doživio sam tu ziku kao jednu običnu svakodnevicu u ovom, tropskom, dijelu svijeta. Da li vas smeta kada se u Hrvatskoj svake zime najavi epidemija gripe i pozivaju vas na preventivno cijepljenje? Meni ne smeta, ali mi se to čini kao totalna idiotarija. Naravno da će biti epidemije gripe svake zime. Naravno da će neki ljudi umrijeti od toga. Ljudi umiru svaki dan. Od raznoraznih bolesti. Odrastite. I vi ćete umrijeti. Možda baš od gripe. A možda i od zike.
“Komarci”, dokumentarni film koji u četvrtak možete pogledati na Discovery Channelu, dati će vam širok uvid u odnos komaraca i ljudi na ovom svijetu. Prihvatite korisne informacije, a izbjegnite strah i nepotrebnu paniku koja se stvara kada se priča o bolestima koje prenose komarci. Da, naravno da te bolesti postoje. I da, ljudi umiru od njih svakodnevno. Dengue, malarija, žuta groznica. Već tisućama godina donose smrt u tropskim dijelovima svijeta. Otkada je “bijeli čovjek” počeo umirati od tih bolesti, razvijeni svijet vidi problem u suživotu s komarcima. Takozvane “zemlje trećeg svijeta” oduvijek su u suživotu s komarcima. I nije da imaju neke druge opcije, osim prihvatiti ono što je prirodno. I smrt je prirodna. A i komarci moraju od nečeg živjeti. I oni su dio nečijeg hranidbenog lanca. Ako smo, u ovom dijelu svijeta u kojem živimo, prihvatili tropsko voće na policama supermarketa, naprimjer banane, ananas, ili mango, kao nešto potpuno prirodno, zašto onda imamo problem prihvatiti i tropske bolesti? Mogu i preformulirati pitanje - zašto vidimo samo jednu stranu medalje?
I prije nego odaberete svoju novu egzotičnu turističku destinaciju i pregledate listu preporučenih cjepiva, sjetite se da i tamo žive ljudi. Jako puno ljudi koji vjerojatno uopće nisu cjepljeni tim cjepivima s vaše liste. Ako razmišljate o vjerojatnostima, pomoći ću vam - broj jedan razlog smrtnosti u tropskim krajevima je još uvijek pad kokosa s kokosove palme. A kokos je, još uvijek, hvala Bogu, legalan!
* osvrt na dio mog putovanja kroz El Salvador i centralnu Ameriku, 2014. - 2016. Za više fotografija otvorite arhivu bloga ili skrolajte dovoljno dugo prema dolje.
