psychooo

Jedva čekam da zaplačem. Jer ovo što držim u sebi nekog bi već ubilo. Ironičnom srećom, ja sam navikao da gutam, šutim i saburam, pa sam postao otporan na bol. Jedva čekam da zaplačem, suze će biti teške i nebu.

Samo da ste zdravi vi i oni koje volite. Ništa drugo nije bitno.

Nije stvar kraja, stvar je priče.I priznajte, nikada se ne sjećate trenutka kada ste sišli sa ringišpila.Vožnja je ta koju pamtimo.

sad bih da sjedimo na nekoj terasi i da gledamo kako zalazi sunce i da mi je jedina misao u glavi to koliko mi je lijepo kad sam sa tobom

Još jedna noć u kojoj imam toliko toga da kažem, ali nemam kome. Možda me to i najviše boli. Kada ću prestati da budem tu za ljude koji za mene nikad nisu, kada ću prestati da vjerujem da će naredni put biti drugačije, da neću postati sporedna uloga njihovog života onog dana kada neka nova osoba uđe u njihov život. Svjesna sam da je jedini odgovor nikad, kasno je da se promijenim iz korjena, a da budem iskrena i ne želim to. Ako izgubim dobrotu, izgubit ću i sebe, a na kraju krajeva ostajem samo ja.