Često mi je, prije nego što sam umro i prije nego što sam došao mrtvacima, bilo nerazumljivo kako može postojati ropstvo, kako je moguća vojna služba, kako je moguće da se zdravi i razboriti ljudi bez protesta daju nagnati pred topove i karteče, da se ljudi tisuću puta radije sami ne ubiju nego da podnose ropstvo, vojničku službu, galijske okove i bičevanje. Otkako sam kod mrtvaca, otkako sam i sam mrtvac, otkaklo plovim na mrtvačkom brodu, ni to mi više nije tajna, kao što se sve tajne poslije smrti objasne. Čovjek ne može tako duboko pasti da ne bi mogao pasti još dublje, čovjek ne može trpjeti tako teško da ne bi mogao podnijeti još teže. Evo upravo ovdje čovejekov duh, koji čovjeka izdiže iznad životinje, ponižava ga duboko ispod životinje. Tjerao sam karavane deva, lama,magaraca i mazgi. Vidio sam desetke tih životinja kako poliježu čim ih čovjek pretovari samo za kilogram više, kako poliježu ako drže da se s njima loše postupa, i kako se bez jauka daju radije na smrt izbičevati - i to sam također vidio - nego da ustanu, preuzmu teret ili da dalje podnose loš postupak. (...) Ali čovjek? Kruna stvaranja? On voli biti rob, on je ponosan što smije biti vojnik i da bude ubijen kartečom, on voli da bude bičevan i zlostavljan. Zašto? Zato što može misliti. Zato što može da zamisli nadu. Zato što se nada da će ipak biti bolje. To je njegovo prokletstvo a ne njegov blagoslov. Sažaljevanje robova? Sažaljevanje vojnika i ratnih bogalja? Mržnja tirana? Ne! Ne! Ne! Da sam skočio preko ograde, ne bih sada bio u paklu u kojem ni sami đavoli ne mogu izdržati. Ali nisam skočio, i sada nemam prava da se žalim ili čak drugoga optužujem. Pusti prosjaka da umre od gladi ako u njemu poštuješ čovjeka. Nemam prava da oplakujem svoju tužnu sudbinu. Zašto nisam skočio? Zašto sada ne skočim? Zašto dopuštam da me muče i zlostavljaju? Zato što se nadam da ću se moći vratiti ponovo u život. Zato što se nadam da ću ponovo vidjeti New Orleans. Zato što se nadam i što radije plivam kroz govna nego da svoju voljenu i maženu nadu bacim u govna.
Imperatore, nikad nećeš biti u neprilici zbog gladijatora, najljepši i najponosniji ljudi preklinjat će te: "O obožavani, o divljenja dostojni imperatore, dopusti da budem tvoj gladijator!"
origamiaround
titsay
gummygunk
blakekathryn
janainaart
