Jana.

 Ne, nisam ti onu vecer mogla reci sve. Nisam ti mogla reci da ne mogu vise da zivim u proslosti. Samo sam se prepustila tvom zagrljaju. Prepustila da tvoji prsti lagano hodaju po mojim ledjima. Ali gde si bio ti kad mi je bilo najteze? Zasto si morao otici i nakon svega kako se sada vracas? I uvek me ponovo bacas na dno svakim svojim povratkom. Ali, znas sta? svi smo mi pravili budale od sebe u ime ljubavi. A ja? Ja sam spremna svaki put napraviti budalu od sebe, zbog tebe. Jer nakon svega ja osecam ljubav. I za nekoliko godina bit cemo samo prolaznici. Stranci sa uspomenama. Kojih se ti vjerovatno neces sjecati. Imat ces zenu, pored sebe. A ja, ja potajno, svakim danom zelim da to sve bude drugacije. Da ne budemo stranci. Zelim da ja budem ta zena. Tvoja. Zauvijek. Dok nas smrt ne rastavi. a.s.