Are you with me?

9/100 🐬

"Osjetila sam nalet hladne, tirkizne vode koja me podiže i nosi me daleko. Njezine su me plime nosile po golemom oceanu, veselu i laganu, preko najviših valova koji su se lomili u bijeloj pjeni. U svom sam polusnu otplutala na beskrajno prostranstvo nenapučenog oceana."

6/100 🦭

"Sada mu je bilo jasno da čovjek nikada ne zna zbog čega pati i čeka. Pati, čeka i radi za ljude koje nikada neće upoznati i koji će također patiti i čekati i raditi za druge, koji isto tako neće biti sretni jer čovjek uvijek žudi za srećom koja je daleko. Ali, njegova je veličina upravo u tome što želi biti boljim nego što jest. Želi si zadati Zadaće. U Nebeskom se Kraljevstvu ne teži takvoj veličini. Tamo je već uspostavljena hijerarhija i vlada potpuno neznanje. Postojanje je beskonačno. Nema potrebe za žrtvovanjem, sve je vječni odmor i užitak. Zbog toga, iscrpljen od muke i zadataka, lijep u svojoj bijedi, i u stanju voljeti usred užasa, čovjek svoju veličinu i svoju mjeru pronalazi samo u Kraljevstvu ovoga svijeta."

1/100 🌹

"Sveti svećenik u crkvi! Žena s grimiznim slovom na trgu! Zar ima drske fantazije koja bi smjela i pomisliti da je isti vatreni žig bio na njima oboma!"

4/100 🐋

"Poteku mu suze i strese se od jecaja. Prvi put je dao na volju suzama otkako je na ovom otoku; sav se tresao od snažnih, drhtavih, bolnih grčeva. Glas mu je zaorio pod crnim domom, pred tim spaljenim, uništenim otokom. Pod utjecajem njegovih osjećaja, i ostali dječaci počnu se tresti i jecati. Usred njih, onako prljav, raščupan i balav, Ralph je plakao za krajem nevinosti, plakao je zbog tame u ljudskom srcu, plakao je za mudrim, pravim prijateljem Pajcekom koji je odletio u zrak."

5/100 🐳

"Kaj, čaj, Borongaj."

"'Zamisli samo', rekla sam, 'čitatelji znaju kakav je kraj, ali ona sama, Ana, ona nije znala. To je vrlo neobična perspektiva za čitanje, kad čitatelj zna više od pisca.' (...) Život sviju nas je takav. Čitamo svoju vlastitu priču i ne znamo kako će završiti."

"Uloga pisca nije da kaže ono što svi možemo reći, nego ono što ne možemo."

"Kada završiš priču, moraš biti potpuno iscrpljen. Moraš se osjećati kao da si se potpuno rastvorio i više nemaš što dati. Ta iscrpljenost trenutak je najvećeg slavlja: tada znaš da su skoro gotov."

"Nemoj pisati o onome što znaš, piši kako bi došao do onoga što želiš znati. Izađi iz vlastite kože. Izloži se riziku. To otvara vrata svijeta."

"Brzo ćeš saznati kako je tišina zapravo glasna. Sve neizrečeno jednom dovede do onoga što je rečeno."

"Blokada je jeftina isprika. Nema zabušavanja. Moraš sjesti i boriti se s prazninom. Nema druge. Ne diži se od stola. Ne izlazi iz sobe. Ne idi platiti račune. Ne idi oprati suđe. Ne čitaj sportsku rubriku. Ne otvaraj e-poštu. Ne dopusti da ti bilo što odvuče pažnju dok ne osjetiš da si dao baš sve od sebe."

"doista, možemo pisati samo o onome što znamo. Sve drugo je logično i filozofski nemoguće. Ali ako pišemo kako bismo došli do onoga što navodno ne znamo, spoznat ćemo da znamo, ali da toga nismo sasvim svjesni. Bit će to golem skok u našoj svijesti."