#umjetnik

Dok muzika lako prelazi preko violine I stopala odjekuju u mraku Preko sjajnog mramora Vičem da te volim Baloni i tisuće aplauza Spuštaju se na moje rame Ako i jesam malo lud Sva moja ludost tvojom je kožom skrojena Vilo moja, vještice! Kako si laka dok te drže tisuću tuđih ruku Kako si lagana vrteći se u zraku sva omađijana taktom A i mojom krvlju teče tvoja krv Pa sam i ja poprimio odoru lika iz alise u zemlji čudesa Trčim kroz prostor i stižem u nepoznato Neću li stići do tebe, nepoznate Svi ti se klanjaju, dok te zavidno gledaju I plješću rukama dok pokušavaju da ti noge podmetnu Ali tvoja koreografija i jest izmicanje od zla Tvoja koreografija i jest naivno pobjeđivanje dobrotom Dok neprijatelje zoveš prijateljima Zlatna odora od krila I tek poneki cvijet u kosu urešen Ljepota nad ljepotama Žena nad ženama Moja mala djevojčica I zanosna žena Sve dok se svjetla ne pogase Izvodiš svoju magiju A onda, kad muzika utihne Utihne i tvoja hrabrost I sjetiš se svih ružnih pogleda I nepristojnih dodira I ružnoće ljudske I tiho legneš, mrtva, shrvana i ranjena A moja sramežljivost postane hrabrost I u mom zagrljaju ponovno prodišeš I dodirom moje ruke srce ti zakuca I napokon shvatiš da smo jedno. I vičeš u noć: o, kako te volim I vičem u noć: o, kako te volim.