Mjesec juni,
Muško mentalno zdravlje,
Zabranjena tema,
Za mnoge,
Počevši od mene,
I moga oca,
Koji je plakao,
Onog dana,
Kada sam mu rekao,
Kada se neko ubije onda se svi pitaju,
Zašto se nije nikome obratio,
Veći strah u očima u životu nisam vidio.
I dan danas žalim te riječi,
Jer svaki njegov pogled,
Kada me gleda dok pušim cigaretu,
Ispunjen je strahom...
Dugo vremena sam razmišljao,
O tome kako bi bilo da odem,
Jer ja,
Nemam kome da pričam o tome kako sam,
Potiskujem emocije,
Kao i većina muškaraca,
I svoje traume i rane liječim,
Kroz alkohol i cigarete.
Smršao sam deset kila,
Ali dobro sam,
Nemam vremena da razmišljam o depresiji,
Jer ipak,
To bješe šala mnogima,
I zajebancija koju niko ne shvaća ozbiljno,
Jer baš tako,
Ni ja nisam shvatio zašto je alkohol rješenje,
Do onog dana kada su mi javili,
Da je čovjek,
Koji me je odgojio,
Borio se sa demonima,
Za koje ja nisam mogao ni zamisliti da postoje,
I tako to bješe,
Kroz osmijeh i veselje,
Odluči oduzeti sebi život,
U nadi da će pronaći mir,
Koji na ovoj zemlji nije mogao naći...
Ali po riječima mnogih,
To je izlaz koji koriste samo kukavice,
I naravno ja ga ne krivim,
Čak ga i razumijem zašto je to uradio,
Plakao sam,
Ne mogu reći danima,
Jer evo plačem već četvrtu godinu otkako ga nema,
Ali dobro družimo se,
Kada mogu uzmem nam po pivo,
I kutiju cigareta,
I sjedim na njegovom grobu,
I pričam mu o svemu što se događa otkako je otišao.
Molim vas,
Nemojte ići,
Ako vaše vrijeme nije,
To nije rješenje,
Ja sam mu oprostio,
A i ako ga ima nadam se i da je Bog oprost mu dao,
Plačite,
Vrištite,
Smijte se,
Zovite,
Volite,
Pričajte,
Molim vas,
Ostanite ovdje s nama,
Naći ćemo rješenje,
Zajedno ako treba,
Budite jaki,
I pustite suzu kada je teško,
Plakati je zdravo,
I pričajte s voljenim ljudima,
Pitajte kako su,
Onako iskreno a ne iz čistog bontona,
Puno ljubavi šaljem svim muškarcima koji prolaze kroz teške trenutke,
Vidim vas,
Čuvajte se i budite dobro.
