Tužna priča.
Neke ljude je u životu teško zaboraviti ma koliko mi to željeli i htjeli. Ipak, bili su sastavni dio našeg života neko određeno vrijeme, i sasvim dovoljno da urade nešto zbog čega će nas uvijek vući sebi. Ma koliko ta neka osoba bila loša prema tebi, opraštaš joj, po ko zna koji put, opraštaš što te lomi i čini nesretnom. To je čovjek, ljudsko biće koje griješi iznova i iznova, vjerujući da ta druga osoba će se promijeniti i da će ipak stvari biti bolje. Ali, to nije ništa drugo, već zabluda, zabluda koja traje duži period. Jer srce je to koje griješi, koje ne želi da se pomiri sa razumom i da nastavi dalje, bez njega. Nekada ljubav nije suđena. I ta ljubav boli. Boli čekanje i nadanje, da ćete jednog dana, sutra, vi zapravo se zvati “mi”, da ćete imati svoju bajku o kojoj maštate svaku noć prije spavanja. Ali, jedno zaboravljamo dok maštamo. Da bi ljubav bila ljubav potrebno je dvoje. Ljubav ne može biti ako voli samo jedno. Nikada. Možda srce druge osobe pripada već nekom. To je činjenica koja nas boli i sa kojom ne možemo da se pomirimo. Jer ne možemo da zamislimo da neko ko je naš čitav svijet ima neko drugi. I uvijek se pitate zašto, zašto ja ne mogu biti ta osoba koju će on voljeti? Zašto? Šta ta neka druga osoba ima što nemaš ti? U čemu je bolja? I tako, danima sebe mučiš sa tim pitanjima u glavi, na koje ne nalaziš odgovor. Ljubav je jebena stvar. Uništi čovjeka iznutra. A onda se mnogi pitaju zašto si odjednom postala tako hladna? A da ja vas pitam, da ste na mom mjestu kako bi Vam bilo? Da volite nekoga danima, mjesecima, godinama, a znate da nikada neće biti Vaš? Da ono što najviše možete imati je prijateljstvo. A da li možete biti prijatelj sa nekim koga volite svim srcem? Da li je to dovoljno? Da li se možete ponašati kao prijatelj? Slušati koju voli i kako je sretan sa njom? A nekada ste sebe zamišljali na mjestu njenom. Život nije fer. Ljubav još manje. Ljubav je ta koja pokreće čovjeka, ali isto i stvar koja ga može uništiti načisto, da on postane skroz druga osoba. Nažalost, mene je moja uništila. Znate, mnoge ljubavi nemaju sretan kraj, ali nažalost, moja nije imala ni početak ni kraj. A vjerujte mi, bila je to ljubav. Ljubav koju ne možete ni zamisliti. Ljubav u kojoj samo jedno voli. Bezuslovno. Najviše. Do neba.
