#itsallaboutyou

Hmm?

Opisati naš maštoviti put do zvijezda je veoma teško. Trebat će mi mnogo vremena da nešto tako lijepo,tako posebno i nezaboravno opišem.

Da mi je neko rekao da ću s tobom ići baš do zvijezda bilo bi teško za povjerovati, što teško pitaš se. Zato jer si ti ono moje nesuđeno, ako išta pričat ću o tome uvijek,pričat ću im o zelenookom momku preslatkog osmijeha,toplih zagrljaja,toliko bih željela da si moj,ali eto. Pričat ću o tebi ali posebno što ću naglasiti je da si moja nedovršena priča.

Tu noć rekao si uslov da krenemo do zvijezda je da ti dam svoju ruku,tog trena srce mi je zalupalo kao najjači bubanj i u stomaku sam osjetila milion malih leptirića,naravno pristala sam.

Rekla sam ti kako kada odemo ne želim povratak,želim vječnost,da zamislite želim vječnost sa njim i ako ga ne poznajem,znam osnovno ali ne dovoljno,ali bila sam odlučna da želim tebe pored sebee i milion prelijepih blistavih zvijezda. Vjeruj mi niko sretniji od mene. Sjećam se te noći, 11.3. bila je već duboka noć negdje oko 3 sata. Vozali smo se, kad sam ti dala svoju ruku zažmirila sam i slušala tvoj divni i umirujući glas. Krenuli smo, a ti si govorio kako se približavamo i kako su sve zvijezde bile ljubomorne. Nije mi bilo jasno što, ali onda si nastavio uz riječi: „Ljubomorne su, jer je pored mene najljepša i najsjajnija zvijezda, a što je još ljepše, moja je.“ U tom trenutku i ako si mi poznanik, svojim tijelom i dušom ja zapravo i jesam bila tvoja samo to ti nisam mogla priznati. Sama pomisao da budem tvoja srce mi naglo zalupa, emocije se pomješaju a u stomaku oni leptirići ne miruju. I dalje si me držao za ruku i pričao mi kako je prelijepo i ne znam šta reći osim da taj osjećaj želim zauvijek ostaviti u svom srcu a sada i na papiru, jer ovakvo nešto ne smije nikada iščeznuti!