...samo ja, kad ostariÅ”... š»ā„
-SmijeÅ”no je, ali obeÄaj! MoraÅ” !
-Ma budala si, nikad se to neÄe desiti...
-Pa to, da se ne udaŔ prije 40te godine... I da ti takva, takva djevojka, ostaneŔ sama... SmijeŔno.
-Zato i tražim da mi obeÄaÅ” da Äemo se vjenÄati, ako budemo oboje sami tada.Može?
-Nije lako biti tebi prijatelj znaÅ”... Å ta sve moram uraditi, ugh. Ali, obeÄaj i ti, nema nikakvih namjeÅ”taljki, samo sudbina od danas pa narednih 20 godina, oke?
-Dobro bolan, ne brini. ZnaÄi pristajeÅ”?!
I ne znam stvarno Å”ta je dotiÄna sudbina radila u tom trenutku, vjerojatno pijana u nekom baru, puÅ”ila cigarete i Äuskala uz dobar tehno, ali Å”ta god radila nekom greÅ”kom je tog momenta spojila naÅ”e usne i od tada sve ostalo na dalje, bilo je lako predvidjeti.Ne moram ni spominjati kako je do naÅ”eg vjenÄanja proÅ”lo mnogo kraÄe od 20 godina ...