#autors

Haruki Murakami.

mgelbcke

Planol localització murals i els seus autors. Penelles. Lleida. Catalunya. 11/10/2020. Foto de Pepín.

Zadnja stvar koju sam htjela uraditi ispred njega je slomiti se, ali nisam si mogla pomoći. Bolilo me je unutra, sve. Od kostiju do srca. I koliko god to pokušala kontolirati, bilo je jače od mene. Jednostavno nisam mogla.. "Nisam ljuta na tebe.", izgovaram, zubima grizeći donju usnu kako bih se imalo smirlila te zaustavila suze, ali sve bezuspiješno. Suze mi liju niz obraze, svaka ostavljajući mokar trag iza sebe. "Ljuta sam na samu sebe.", nastavljam. Približi mi se, te pažljivo uzima moju ruku u njegovu, na sekundu izgledajući sav uplašen moje reakcije. Ali ostala sam mirna. Njegov dodir je imao čudan utjecaj na mene. To je bilo tako od prvog dana, pa sve do danas. Bilo je ta neka kombinacija dobrog i lošeg osjećaja koji mi se trenutno širio tijelom, dok mi se u glavi redaju slike nas- onoga što smo bili, onoga što je on bio meni, onoga što sam zamišljala da ćemo biti i onoga što smo sada. Izmaknem ruku, te pustim da njegova padne. "Prestani", prošapućem. Mislim da ako samo malo više povisim glas, da će se raspuknuti na hiljadu komadića. Osjetim kako bulji u mene, svjesna da ne zna šta reći i iskreno, nisam ni očekivala da išta kaže. Tu sam, sa kosom, razbacanom na sve strane, kao da sam izašla iz borbe, oči podbuhle od plakanja, pokušavajući glavu održati uspravnom, dok sve što želim da uradim jeste da se skupim u malu lopticu i odguram bol što dalje od sebe. Bila sam jebeni kaos. Nakon minute tišine, pronađem zadnji atom snage, te progovorim. "Volim te. I ljuta sam na sebe jer sam sve ovo vrijeme vjerovala da je moja ljubav dovoljna za oboje."

Isabel Celima

Susanna Casciani